Hrvati, probudite se!!!!

Bez stalnog pritiska poštena vlast nije moguća. Hrvati, probudite se!

Svaka vlast korumpira, misao je poznata i prisutna u političkoj teoriji već gotovo dvije stotine godina. Ona je povod za cijeli niz dostignuća u povijesnom razvoju demokratskih država, od diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, do stvaranja i jačanja posebnih institucija namijenjenih kontroli rada državnih dužnosnika i prevenciji zlouporabe moći. Ipak, niti jedan od tih korektiva vlasti nije toliko snažan i za očuvanje demokracije potreban kao što je kontinuirani pritisak javnosti da odluke koje vlast donosi, a koje se tiču građana Republike Hrvatske, doista i budu donesene u korist tih istih građana.

Demokracija ne podrazumijeva samo jedan izlazak na izbore u četiri godine, već konstantnu budnu pažnju, propitkivanje i pravovremenu reakciju javnosti na cijeli niz javnih politika, programa i odluka koje donosi vlast. Civilne udruge i sindikati kao predstavnici radnika snažan su artikulator javnog mišljenja, ali njihov utjecaj ovisi prvenstveno o spremnosti onih čije stavove zastupaju da se, kad se pojavi potreba, i sami uključe i svojim aktivizmom daju dodatan legitimitet i snagu zahtjevima koji se iznose.

Nažalost, u Republici Hrvatskoj smo zahvaljujući slabim i neizgrađenim institucijama te izostanku relevantnijeg javnog pritiska tijekom godina svjedoci cijelom nizu događaja u kojima su predstavnici vlasti zloupotrebljavali svoj položaj i političku moć kako bi ostvarili neku osobnu korist ili pogodovali pojedincima nauštrb javnog interesa. Počevši od malverzacija tijekom pretvorbe i privatizacije, ratnog profiterstva, ortačkog kapitalizma, korupcije i nepotizma na raznim razinama vlasti, do sudstva koje je nesposobno adekvatno i učinkovito procesuirati protuzakonito djelovanje i kriminalne radnje unutar državnog aparata, popis svega onoga što u hrvatskom društvu ne funkcionira na očekivanoj razini za jednu modernu, progresivnu demokratsku državu baziranu na vladavini prava izrazito je dug. Stoga je od presudne važnosti da građani osvijeste svoju nezamjenjivu ulogu u borbi za očuvanje elementarnih vrijednosti i principa na kojima društvo počiva. I da tu borbu ne vode samo iz udobnih naslonjača unutar vlastita četiri zida, već u javnom prostoru i na ulici, prosvjedima i štrajkom, ako to situacija zahtijeva.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *