Intervju na portalu Dubrovnik press

 

Snježana Busančić i Ivan Večerin uz Tjedan sestrinstva: Podcijenjeni smo i potplaćeni; problema je puno, a sredstava malo

 

 

 

Piše: Vedran Salvia
Snježana Busančić i Ivan Večerin uz Tjedan sestrinstva: Podcijenjeni smo i potplaćeni; problema je puno, a sredstava maloFoto: Vedran Salvia/Dubrovnikpress.hr

Govore nam ljudi, pacijenti kako bi političarima trebalo sniziti plaće, nama povećati, ali u praksi smo podcijenjeni i potplaćeni, govore za portal Dubrovnikpress.hr prvostupnici sestrinstva Snježana Busančić i Ivan Večerin. Naime, slavi se Tjedan sestrinstva. Proslava je bila u petak, kad je i Dan sestrinstva, koji je od strane dubrovačkih medicinskih sestara svečano obilježen i na večeri u Župi dubrovačkoj, no kakva je zapravo perspektiva ovoga zanimanja, kako u Gradu pa tako i u državi? Na to pitanje, kao i o brojnim drugim temama, više su rekli Busančić i Večerin, koji rade u Općoj bolnici Dubrovnik.

Busančić je predsjednica podružnice Hrvatske komore medicinskih sestara DNŽ, dok je Večerin predsjednik podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara. Oboje, bore se za bolji status ovoga, kako dakle navode, podcijenjenoga zanimanja.

PROSJEČNA PLAĆA MEDICINSKE SESTRE MANJA OD PROSJEČNE HRVATSKE PLAĆE

– Problema je puno, a sredstava je malo. I to je najveći problem. Tu je i nedostatak ljudi, po nekim procjenama nedostaje između osam i 12 tisuća medicinskih sestara u Hrvatskoj. Prosječna plaća medicinske sestre je manja od prosječne hrvatske plaće! To je jedan od podataka koji nije za pohvaliti se. Uvjeti rada su teški, naime struka sve više napreduje, a taj napredak ne prati i materijalni dio priče. Medicinske sestre se dodatno školuju, educiraju, odgovornost je sve veća, a plaće ostaju iste, ako ne i manje jer smo svjedoci stalnih rezova u zdravstvu. – naveo je Večerin.
ivecerin– Pročitao sam podatak kako se po glavi stanovnika u Sjedinjenim državama za zdravstvo izdvaja osam tisuća dolara, u razvijenijim europskim državama radi se o cifri od četiri do sedam tisuća dolara. Znate li koliko je u Hrvatskoj? 750 dolara! Mislim da to dovoljno govori za sebe. Tu je i zabrana zapošljavanja koju je uveo prošli ministar, a koja je još na snazi. Mi smo pružaoci usluga, ali moramo se i kao građani zapitati tko će nas liječiti? Tu su i napadi na medicinske sestre, koja je dakle potpuno nezaštićena. Postoji zahtjev da nam se prizna status službene osobe, vidjet ćemo što će tu biti. – kazao je Ivan Večerin, koji inače radi na odjelu anestezije i reanimacije.

Pak, njegova kolegica s odjela sterilizacije Snježana Busančić govori kako u Županiji dubrovačko-neretvanskoj radi 925 medicinskih sestara. U Hrvatskoj je pak 37 tisuća i 584 registriranih medicinskih sestara. Odgovorila je na pitanje kako je danas biti medicinska sestra.

– Isto je kao kad sam se odlučila zaposliti. Onaj tko želi biti medicinska sestra, bilo to tridesetih godina prošloga stoljeća ili danas, suočit će se s istim izazovima. Sada je suvremenije, ali istaknula bih kako danas napokon imamo svoju profesiju. To je ono što najviše karakterizira medicinsku sestru u 2017. godini. – rekla je Busančić.

JEDNA SESTRA SE BRINE ZA 20 PACIJENATA

Naime, 2003. godine donesen je Zakon o sestrinstvu, koji je nadopunjen 2011. godine. Tako, uz ovaj Zakon, odobrenje za rad se obnavlja svakih šest godina, a uvjeti za produženje su stalne edukacije. Medicinske sestre tako sada imaju svoj etički kodeks, mogu se natjecati u europskim državama za rad, mogu se prizivati na savjest… Sam Zakon, objasnila je Busančić, nije deklarativan nego uistinu štiti medicinske sestre.

Busančić je također navela probleme s kojima se susreću medicinske sestre. Najveći, govori, odlazak je medicinskih sestara najčešće u Irsku ili Njemačku. Brojke su razočaravajuće. Od 2013. do 2016. 518 medicinskih sestara je zatražilo zahtjev za odlazak, a 2016., i u 2017. njih čak 686.

– Jedan od većih problema su prekovremeni sati. Dogodi se da jedna sestra brine za 20 pacijenata. Nametnuti su nam i administrativni poslovi poput vođenja radnog vremena, pisanja računa, naplaćivanja… To su poslovi koji jako puno vremena oduzimaju. – govori Busančić, navodeći kako je to “stvar sustava, a ne dubrovačke bolnice”.
sbusancicTakođer, rekla je kako je problem i neuravnotežena sistematizacija radnih mjesta. Konkretno, kategorizacijom posla bi se znalo točno koliko sestra točno sati provede na određenoga pacijenta. Danas, radi se po starom pravilniku koji se odnosi na broj kreveta što je, smatra Busančić, pogrešno jer nisu svi pacijenti jednako zahtjevni. Nadalje, navodi i problem obrazovanja. Danas srednja Medicinska škola traje pet godina. Prije se nakon četiri razreda srednje škole odrađivao pripravnički, a danas se odmah zapošljava. Busančić i Večerin vjeruju kako se tako gubi značajan aspekt praktičnoga dijela jer “sestrinstvo je ipak profesija zasnovana na praksi”.

Rekla je i kako sustav, odnosno Ministarstvo zdravstva u materijalnom smislu jednostavno ne prepoznaje visokoobrazovane medicinske sestre koje imaju pet godina studija, a kojih u Hrvatskoj čak ima oko 800. Sve to, vjeruju oni, moralo bi se što prije riješiti.

DOBAR ODNOS S UPRAVOM OB DUBROVNIK

No, nije sve  tako crno. Busančić i Večerin ističu dobar odnos s Upravom OB Dubrovnik.

– Kroz sistematizaciju radnih mjesta je povećan broj prvostupnica po odjelu u našoj bolnici. Odnosno, sad je ta brojka adekvatna zakonu. Sve više sestara se dodatno školuje, ali taj status se u velikoj većini slučajeva nije priznavao u materijalnom dijelu. Sad to ide nabolje. što se tiče naše ustanove. Uprava na čelu s docentom Marijom Bekićem i glavnom sestrom Kristinom Muhoberac je puno napravila za medicinske sestre, svakodnevno razgovaramo o problemima s njima. I, zaista im je stalo, neki su se problemi godinama potezali, a sad su riješeni. Ove godine ćemo dobiti i radnu obuću uz odjeću. Iako je zakonom predviđeno da se obuća treba dobiti svake dvije godine, evo ove godine ćemo je dobiti po prvi put. Uprava se obvezala da ćemo je dobivati svake godine. Svakako, lakše je raditi kad znate da vas netko prepoznaje i cijeni vaš rad. – objasnio je Večerin.

NEĆE U IRSKU, TREBA SE BORITI DA SE PROBLEMI RIJEŠE

I, hoće li Snježana i Ivan u Irsku?

– Ma ne. Zaista ne razmišljam o tome. Mi moramo postignuti da povećamo naš status u Hrvatskoj. Ne zamjeram onima koji odlaze, ogromne su razlike u plaćama, ali ja sam ovdje i ne mislim nigdje ići. Vjerujem da problema ima, ali svi ćemo se skupa boriti da ih riješimo. – riječi su Ivana Večerina, koji je dodao kako u tom kontekstu sada slijede pregovori za novi kolektivni ugovor.

– Imam ja i neke godine da bih sad tek tako išla… Šalu na stranu, ostajem ovdje, a ono što mi je najvažnije je to da naši pacijenti shvaćaju i znaju što je i tko je medicinska sestra. Oni osjete da smo mi uz njih 24 sata na dan. Mislim da možemo zaključiti kako na sestrama počiva sustav zdravstva. Bez nas ne bi bilo ničega. Kao profesija postojimo 14 godina, pred nama je još duga borba, ali vjerujem da ćemo se izboriti za sve ono što nam pripada. – zaključila je Snježana Busančić.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *