S obzirom da se u zadnje vrijeme vodi jedna medijska kampanja protiv zdravstvenog osoblja i zdravstva u cjelini, a najčešće zbog poluinformiranosti ili zbog neznanja, osvrnuti ćemo se na posljednji u nizu od slučajeva i pojasniti što je to priziv savjesti!
Institut „priziv (prigovor) savjesti“ u najširem smislu riječi predstavlja pozivanje neke osobe na slobodu savjesti, kada odbija postupati na uobičajeni, propisani ili ugovoreni način, odnosno kada traži izuzeće od takve obveze ili sl., i to zbog svojih moralnih odnosno vjerskih uvjerenja.
Priziv savjesti bio bi pravo i odluka pojedinca da izvrši ili odbije izvršiti neku radnju, suprotno zakonu, propisu ili nekoj drugoj odredbi, jer bi se njezino izvršenje protivilo etičkim, moralnim ili vjerskim uvjerenjima – točnije savjesti te osobe. Pravo na priziv savjesti proizlazi iz slobode savjesti, koja je zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka.
U čl. 47. Ustava Republike Hrvatske, izrijekom se spominje i jamči pravo na priziv savjesti u odnosu na obavljanje vojničkih dužnosti.
U Republici Hrvatskoj sloboda savjesti i vjeroispovijedi te sloboda javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja zajamčena je člankom 40. Ustava Republike Hrvatske.
Pravo na priziv savjesti utvrđeno je nizom zakona iz područja zdravstva.
Članak 20. Zakona o liječništvu propisuje da se liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. Liječnik mora pacijenta pravodobno izvijestiti o svojoj odluci te ga uputiti drugom liječniku iste struke, a o pozivu na priziv savjesti dužan je izvijestiti i svog nadređenog ili poslodavca.
Što se tiče medicinskih sestara i medicinskih tehničara, Zakon o sestrinstvu u odredbi članka 3. st. 4. propisuje: Radi svojih etničkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja medicinska sestra se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje zdravstvene/sestrinske njege ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta i odgovornu ili nadređenu osobu.
O pobačaju nećemo ništa pisati, jer je sve već napisano i uvijek će biti onih koji su ZA i onih koji su PROTIV.
Ovi koji su ZA traže da se poštuje legitimno pravo žene na odluku o svojem tijelu dok istodobno ne daju Ustavom zajamčeno pravo zdravstvenom osoblju da se pozovu na priziv savjesti.
Malo licemjerno, zar ne?