Mlada dubrovačka primalja, Ivana Vlašica, jedna od 130 hrvatskih primalja s najvećim stupnjem obrazovanja, boravila je u Nizozemskoj gdje je porodila nekoliko mama i upoznala se s jednim od najboljih sustava primaljske skrbi u svijetu. Ivana Vlašica za koju će svatko tko je poznaje reći kako je zaljubljenica u svoj posao, ispričala je svoje nizozemsko iskustvo i razlike u sustavu u našoj zemlji i zemlji gdje se veliki broj mama odlučuje za porode – doma. Ivanu su iznenadili i nizozemski očevi……Ivana Vlašica, mlada primalja ili babica, kako bi rekli nešto stariji naraštaji, radi u dubrovačkoj općoj bolnici i jedna je od samo 130 primalja koje u Hrvatskoj imaju titulu prvostupnice, što je trenutno najviši stupanj obrazovanja u ovoj profesiji.
Ivana Vlašica, zaljubljenica u svoj posao zalaže se, između ostaloga, za veću samostalnost primalja i preuzimanje kompetencija koje su im zajamčene zakonom, no u praksi ih ne mogu obavljati. Anketa koju je provela Hrvatska komora primalja pokazala je kako mnoge primalje koje su završile viši stupanj obrazovanja nisu dobile nove prilike i više odgovornosti sukladno svojoj stručnoj spremi.
Kako bi obogatila svoje iskustvo, dodatno se educirala i uvjerila kako funkcionira jedan od najboljih sustava primaljske skrbi u svijetu, Ivana je iskoristila priliku i pohađala je ljetnu školu u Nizozemskoj.
Svoj boravak u Nizozemskoj obogatila je na najljepši mogući način – pomogla je na svijet donijeti četiri bebe, četiri nova života, četiri predivna trenutka čudesnog doživljaja za sve koji mu nazoče.
Stekla je brojne prijatelje i poznanike, postala je dijelom obitelji koje su, sretne, dočekale svoje bebe.
– U Hrvatskoj je procedura za sve ista, trudnoću vode ginekolozi, a u trenutku kada krenu trudovi, trudnica dolazi u bolnicu i tamo rađa. U Nizozemskoj je situacija znatno drugačija, zdrave trudnoće vode primalje, a kada dolazi do porođaja, žena odabire želi li roditi doma ili u bolnici. Zanimljivo je da je Nizozemska, uz Veliku Britaniju, zemlja s najviše kućnih poroda. Doma je moguće roditi isključivo, ako su trudnoće uredne, te ako udaljenost do bolnice nije prevelika – ističe Ivana, dodajući kako komplikacija tijekom porođaja bude malo, pa se trudnice rijetko prebacuju u bolnicu, a ako dođe do toga, to je najčešće jer izraze želju za lijekovima protiv boli.
U Hrvatskoj, kao što je poznato, žene još nemaju mogućnost odabira mjesta poroda, dok većina ostalih europskih zemalja ima jasnije regulirane zakone koje primaljama dopuštaju samostalan rad, čime se ujedno i osiguravaju uvjeti za kućne porode.
Ivani se svidjela nizozemska opuštenost, većina očeva je bila uz žene, aktivno su sudjelovali i svi su bili toliko otvoreni da su dopustili da ih se fotografira u cijelom procesu i te slike podijele na Facebooku Hrvatske komore primalja.
– Zanimljivost njihovog sustava također je u tome što imaju puerperalnu sestru koja se brine za ženu i nakon poroda, dolazi 8 dana svaki dan i skrbi na sve načine koji su potrebni: pomoć s djetetom pri dojenju, ali i pomoć pri kućanskim poslovima, od pospremanja, pranja do kupovine namirnica. Sigurni smo da ovakvu pomoć ne bi odbila niti jedna nova majka. Zanimljivo je bilo pratiti i kulturološke sličnosti i razlike u Hrvatskoj i Nizozemskoj. Kod nas je običaj „obići“ dijete i donijeti poklon, dok se kod njih naglasak stavlja na tome da roditelji okite zastavicama dvorište, rozom bojom ako očekuju žensko dijete i plavom ako očekuju muško. Također, tradicionalno se jedu kolačići s anisom koji navodno potiču i dojenje – priča Ivana.
U Nizozemskoj je Ivana bila ugodno iznenađena brojem očeva koji su bili prisutni pri porodu i čak aktivno sudjelovali, pomagali ženi, rezali pupčanu vrpcu, a jedan je otac, baš kao i majka, imao kontakt kože na kožu s bebom. Unatoč tome što je nizozemski sustav u većini pogleda napredniji od našeg, Ivana jednostavno obožava svoj posao u OB Dubrovnik, razumije da za velike i strukturne promjene često treba puno vremena i sredstava, stoga sa svojim kolegicama iz OB Dubrovnik pokušava učiniti što je u njihovoj moći, a to je pružiti svakoj rodilji onakvu podršku kakvu ona sama traži, učiniti dolazak nove bebe na svijet što posebnijim. U tome, vrijedne dubrovačke babice i uspjevaju.
Čestitamo našoj kolegici!!!!